Autor: Vedrana Rudan
Ne znam zvaničnu definiciju ‘’Oluje’’, ali znam što je ‘’Oluja’’. Nekoliko hiljada hrvatskih vojnika potjeralo je iz Hrvatske 200.000 ili 300.000 Srba. Kao da je broj bitan. Kraće, ‘’Olujom’’ smo “mi” Hrvatsku očistili od Srba. Oni koji nisu na vrijeme krenuli putem koji im je označio Milošević u dogovoru sa Tuđmanom, sve su blagoslovili Ameri, ostali su bez glave ili bili bačeni u bunar. Zapaljene su i srpske kuće. Koliko ih je spaljeno? Ma, koga briga.
‘’Oluja’’ je bila s.anje od vojne akcije, jer je ‘’Oluja’’ u suštini samo organizovana deratizacija Hrvatske. Svi to znamo pa ipak je “mi” slavimo kao nešto iz čega se rodila Hrvatska. Bože, koliko bi nam svima bilo bolje da se nikad nije rodilo čudovište koje se danas zove Hrvatska. Da se ja pitam, nikad se milioni kuna ne bi trošili na zagrebački mimohod. Nebom će letjeti ona dva sirota ‘’miga’’. Na jadničke koji će gledati u nebo pašće, u boljoj verziji, dva krila, u goroj, čitav avion.
Dok Zagrebom budu gmizala kojekakva i pitaj boga čija oružja, u Kninu će biti organizovan narodni dernek. ‘’Tompson’’ će svojim tuljenjem u prisutnim Hrvatima i Hrvaticama buditi sve što je hrvatsko. Ko zna da li će naša predsjednica u slavu slobodne nam Hrvatske sitnim ovcama lično rezati vratove? U poslednje vrijeme ženska lijepi pločice, lovi ribu, ne bi bilo fer da ne pomogne i mesarima kraljevskog grada.
Ukratko, dvadeset godina nakon ‘’Oluje’’ presiromašni građani Hrvatske platiće slavlje jednog od najvećih hrvatskih poraza, “oslobađanje” Lijepe Naše koja nikad nije bila i nikad neće biti ni lijepa, ni naša. Hrvatska je teren u šapama nekolicine kriminalaca. Kad kažem ‘’kriminalci’’, mislim na vlasnike banaka koji su pobili nekoliko stotina hiljada građana Hrvatske. Osim vlasnika banaka, od života nas oslobađaju tajkuni koji su prije “oslobođenja” Hrvatske bili opskurni likovi gole gu.ice: šoferi autobusa, trgovci karanfilima, monteri centralnog grijanja… Ukratko, smrdljivi jugoslovenski šljam.
“Najhrabriji” hrvatski generali bili su i ostali ratni zločinci. Uđu u zatvor pa izađu kako im se digne ona stvar. Osim što imamo generale ubice, Lijepa Naša ima kriminalce i drugih profila. Imamo trgovce fudbalerima koji izlazak iz istražnog zatvora plaćaju milionima eura. Imamo gradonačelnika Zagreba koji se ponaša kao da mu je Zagreb poklonio ćaća dok je iz sebe istiskao poslednji hroptaj u hercegovačkoj potleušici. Imamo uvaženog predsjednika suda koji javno izjavljuje da svom uglednom prijatelju, blago rečeno suspektnom kriminalcu, ne bi sudio. Šminkeru, ja te plaćam da sudiš, ne da daješ intervjue češće nego trenutno najpopularnija hrvatska pjevaljka.
Ukratko, Hrvatska je javna kuća u koju razbojnici ulaze kad im se digne. Narod službeno je.u dvadeset godina, traje to i duže, i još od naroda očekuju da im to životom plati. Nema čovjeka koji ovdje živi, a da to ne vidi. Pa ipak… Pjevaće se u Kninu i glodati kosti jadnih životinja, aplaudiraće stoka pregolema dok bude gledala u tenkove i ostalo što nosi topove uperene u našu goru budućnost.
Ja nešto imam protiv mimohoda? Imam. Jeb.š mimohod u kome neće stupati oni koji su stvorili ovu Hrvatsku. Neće biti Miloševića, neće biti Tuđmana, neće biti Amera. Ameri se prave blesavi, a dvojac koji je prije dvadeset godina stvorio Hrvatsku počiva u miru.
Nemirni su samo građani Hrvatske zato jer nemaju šta jesti, a biće još nemirniji kad u Kninu oglodaju zadnje rebro mrtvoga janjca ili kad s kolone puzeće željezne skalamerije skrenu pogled na prazne kontejnere.
Ko im je, dok su oni slavili rođenje Hrvatske, ukrao plastične boce?
www.buka.com